Dajemo vam kratak vodič od 6 koraka koji će omogućiti početniku amateru da se bliže upozna šta je sve neophodno preduzeti da bi se napravio kvalitetan epoksidni pod.

Korak 1. Priprema površine pre nanošenja epoksida

Priprema podloge je neophodna da bi se omogućila adhezija epoksidne smole za podlogu. U stvari, priprema podloge je verovatno najvažniji korak. Bez odgovarajuće pripreme, pod može brzo propasti, a njegovo popravljanje bi na kraju koštalo mnogo više.

Zato, nikada ne treba potceniti važnost pravilne pripreme površine.

Betonska podloga mora biti zdrava i dovoljne čvrstoće na pritisak (min. 25 N/mm²) sa minimalnom zateznom čvrstoćom od 1,5 N/mm².

Podloga mora biti čista, suva i bez kontaminirajućih materija kao što su prljavština, ulja, masti, premazi i površinske obrade, itd.
Cementne podloge se moraju mehanički pripremiti putem abrazivnog peskarenja ili brušenjem kako bi se uklonilo cementno mleko i postigla neophodna hrapavost površine.

Izbočine se moraju obavezno ukloniti na pr. brušenjem. Potrebno je ukloniti slab i nedovoljno vezan beton, a površinska oštećenja, kao što su pukotine i šupljine, moraju biti potpuno vidljiva kako bi se dalje tretirale.

Korak 2. Pometanje i čišćenje poda usisavanjem

Sva prašina, trošni i rasuti delovi moraju se u potpunosti ukloniti sa svih površina pre nanošenja prajmera, najbolje četkom i/ili usisivačem.
U suprotnom razne čestice prašine ostaće zarobljene unutar zaptivača i adhezija će biti značajno oslabljena. Korišćenje industrijskog usisivača omogući će otklanjanje mikroprašine i daće najbolje rezultate.

Korak 3. Nanošenje epoksidnog prajmera

  • Mešanje

Pre mešanja smeše, komponentu A promešati mehaničkim putem. Nakon što se cela komponenta B doda komponenti A, mešati bez prekida 3 minuta dok se ne dobije ujednačena smeša. Da bi se smeša dobro izmešala, materijal sipati u drugu posudu i ponovo mešati da bi se postigla ujednačena masa. Izbegavati prekomerno mešanje kako bi se zadržavanje vazduha smanjilo na minimum.

  • Upotreba prajmera sa pigmentima
Epoksidni prajmer može se bojiti svim dostupnim pigmentima radi postizanje boljeg efekta sledećeg sloja čistog epoksida bez dodatog kvarca, a posebno kod primene svetlijih boja ili efektnih pigmenata.

  • Prajmerisanje
Pre nanošenja, ponovo proveriti sadržaj vlage u podlozi, relativnu vlažnost i tačku rošenja.
Materijal koji je predhodno dobro izmešan nanositi valjkom unakrsno: napred-nazad i levo-desno.
Pomoću nazuvica sa kramponima pažljivo gaziti po vlažnoj površini i posipati kvarcni pesak određene granulacije do punog zasićenja.

Drugi preporučeni način nanošenja epoksidnog prajmera je pomoću ravne gleterice. U tom slučaju kvarcni pesak sipati direktno u smešu epoksida i gletericom razvlačiti “u nulu”.
Kod ovog načina potrebno je nataloženi kvarc u kanti češće promešati. Rad sa gletericom traži više spretnosti i iskustva od jednostavnog nanošenja valjkom.

Epoksid formira površinu bez lepljivosti na dodir nakon 6-8 sati pri temperaturi od +18 °C do +22 °C.
Prohodnost za gaženje nastupa posle 12 sati, a sledeći sloj epoksida se nanosi nakon 12-24 časa.
Za nanošenje sledećeg epoksidnog sloja višak peska treba ukloniti četkama, a potom i usisati. Po potrebi obrusiti eventualno nagomilani kvarc do idealno ravne površine.

U situaciji kada nakon nanošenja prajmera radovi ne mogu da se nastave duže od 72 sata, neophodno je pre nanošenja sledećeg sloja epoksida podlogu obrusiti i očistiti alkoholom ili izopropilom.

Korak 4. Popunjavanje pukotina, rupa i sl. epoksidnom masom

Pre početka rada sa epoksidnim samolivom ili zaptivnim premazom, potrebno je zatvoriti sve rupe, udubljenja i pukotine na podu.
Zavisno od veličine, dubine ili razloga postojanja za pukotine/šupljine/dilatacije upotrebiće se odgovarajući materijali, a zavisno od mesta preporučuje se epoksidni malter/beton sa platnom za armiranje ili elastični poliuretanski zaptivač kao što je Sikaflex®.

U slučaju velikih i dubokih rupa, često se koriste brzosušeći cementni malteri i ovaj korak treba da predhodi nanošenju prajmera, a dolazi nakon brušenja i čišćenja.

Manje pukotine i rupe, mogu se reparirati epoksidnim malterom pre ili posle nanošenja prajmera jer se dešava da mnoge pukotine postaju vidljive tek nakon nanošenja prajmera.

Korak 5. Nanošenje epoksidnog samoliva ili premaza

Tehnika ugradnje epoksidnog poda zavisi od namene prostora i vrste epoksida, ali osnovnu podelu epoksidnih podva čine samoliv i premaz ili njihova kombinacija. Obe varijante mogu biti u opciji sa protivkliznim granulatom do stepena R13.

Kod svake tehnike rada sa epoksidom podrazumeva se kvalitetno pripremljena podloga, postavljen prajmer i temeljno mešanje komponenti sistema.




a.) Epoksidni samoliv - kako napraviti industrijski tip poda?

U industriji i komercijalnom prostoru postavljanje epoksidnog poda rade timovi sa više radnika, ali se tehnologija izrade može primeniti i u manjem prostoru kao projekat “Uradi sam”.

Dakle, osim na velikim površinama ovaj tip poda se najčešće ugrađuje u garaže, radionice ili druge tehničke prostorije u stambenom prostoru.


b.) Kako izliti dekorativni epoksidni samoliv

Sve češće se u enterijeru primenjuju epoksidne podne obloge kao modernizovan vid industrijskog poda, čemu su najviše doprineli efektni pigmenti i ruke kreativnih stvaralaca.
Mogućnosti dizajniranja su neograničene, a ugradnja se nešto razlikuje od one kod industrijskog poda.

Kada je pod pravilno pripremljen i premazan epoksi prajmerom, nakon očvršćavanja nanosi se dvokomponentni epoksidni samoliv bez dodatnog punila. Čista epoksidna smola pomešana sa pigmentima čini glavni gradivni materijal dekorativnih podova.
Za slučaj potrebe punijeg profila poda, može se prvo izliti industrijski tip epoksi poda pomoću gleterica. Potom, da bi pod bio idealno ravan i bez optičkih talasa, potrebno je koristiti smolu bez kvarca, takođe samoliv sa potrošnjom od 1,2 kg/m² do 1,5 kg/m².

Nakon temeljnog mešanja A i B komponente i dodavanja pigmenata u skladu sa dizajnerskim željama, epoksid se ravnomerno sipa po podu u hodnicima koji omogućavaju nesmetano hodanje i razvlačenje smole putem skvidžija ili nazubljene široke gleterice. Nakon toga se drugom bojom epoksida mogu iscrtavati šare ili prelivati boja preko boje. Igličastim valjkom se pod odzračuje kao i kod izrade industrijskog poda, ali je valjak sa sitnijim iglicama.

Kod izrade dekorativnih podova, čistoća u prostoru mora biti na zavidnom nivou i bez strujanja vazduha odnosno promaje sve dok ne završi proces želiranja epoksida. Kakve probleme može da napravi mikroprašina ili povećana vlaga u vazduhu možete pročitati u temama: Šta su riblje oči u epoksidu i zašto se stvaraju?, Šta je aminsko rumenilo i cvetanje smole?

Dekorisani epoksidni podovi odmah nakon očvršćavanja (od 8 do 12 sati) mogu se dodatno premazati završnim bezbojnim epoksidnim premazom čija je uloga da koriguje eventualne neravnine ili rupe od nazuvica ako se zbog dizajniranja po podu gazilo nakon vremena upotrebljivosti epoksida.
Inspiracija za izradu dekorativnih podova osim na društvenim mrežama može se naći i na stranicama ovog sajta.


c.) Epoksidni premaz

Primenjuje se najčešće kada treba zaštititi cementu podlogu (košuljicu, beton), a ne postoji saobraćaj teškog tereta ni zahtev za punijim profilom poda.
Najčešće su to javne garaže gde postoji potreba za podlogom određenog stepena protivkliznosti.

Epoksidni premaz zahteva istu vrstu pripreme (obrade podloge i nanošenje prajmera) kao kod izlivanja samoliva, bilo da je u pitanju dekorativni ili industrijski pod.
Pravilno mešanje komponenti uz dodavanje boje/pigmenta predhodi mazanju i treba količinski da bude isplanirano prema veličini površine, broju radnika i vremenu upotrebljivosti epoksida koje nije isto za svaku smolu.

Tehnika nanošenja epoksidnog premaza je jednostavna pomoću valjka unakrsnim pokretima napred-nazad, a potom i levo-desno. Izbor valjka zavisi od željene debljine premaza - što je duži konac to je veći nanos i potrošnja po m².
Prosečna potrošnja epoksidnog premaza po jednom nanošenju iznosi oko 0,35 Kg/m².

Prvi epoksidni obojeni premaz nakon prajmera najčešće će pokazati koliko je zapravo podloga bila dobro pripremljena i kvalitetno prajmerisana. Takođe, eventualne pukotine i rupe postaće vidljive ukoliko postoje.
U slučaju posipanja protivkliznog granulata ili dekorativnog čipsa na vlažni premaz sledeći završni sloj nanosi se odmah nakon sušenja predhodnog.

U slučaju da je površina koja se obrađuje u startu bila problematična, možda će se javiti potreba za dodatnim trećim slojem koji će omogućiti da površina izgleda savršeno.

Nakon završenih radova potrebno je obezbediti da se ne gazi po podu najmanje 24 sata, a za teže terete od 3 do 7 dana.


Korak 6. Uklanjanje zaštitnih traka sa zidova, oslobađanje revizija, slivnika i sl.

Ukoliko uslovi to dozvoljavaju, trake sa zidova je najbolje skinuti odmah nakon nanošenja epoksida dok je još vlažan ili u fazi želiranja.
U suprotom uklanjanje traka nakon očvršćavanja poda biće znatno otežano - očvrsnuti epoksid nije moguće odvojiti cepanjem putem povlačenja zaštitnih traka nego je neophodno prosecanje. Kod debljih nanosa neophodna je i upotreba dleta što znatno usporava završni korak.

Podeli sa prijateljima